Tačno kad se razbolim pa postanem pekava,zgućena hrpa pod dekom skontam kako sam nezahvalna. Dok zazivam nebesa jer me stomačni virus pere već danima ne sjećam se ovih svakodnevnih budalaština koje uzdižem na tron. Šatro problemi. Evo virus te baci u krevet pa ti sile nebeske ne mogu pomoći. Nit te brine prognoza,nit celulit na nogama. O nekoj svađi na poslu da ne pričam. Ona torba oko koje se jučer posvađah sa Njim na mrtvo ime prdi u ćošku. Ja na kašiku cijedim Ors i čaj od šipka i sama se sebi kunem da ću biti dobra i disciplinovana. Pripaziti na sebe. Ništa hrana vani, alkohol i to. Zdrav život. U sluzi od riže je istina, vino nula bodova. Ljubav očiju nema. Sad znam dok Ga šaljem 17 put u apoteku i dok me gleda kako se razvlačim ko slina i dok malu raju zabavlja da ja mogu glumiti ikebanu u krevetu. Volite te što se bude u krevetu na pokret vašeg tijela. Virus ili bilo šta drugo što vas stigne i baci. Ova šačica što vas gleda, zove, piše, brine i voli. To su pravi.Ostalo je, da ne lajem. P.S Nebesa nek oproste ali za zdrav život sam se šalila, samo da se stomaka dokopam :):)

Ko se nije sa hrane skidao taj ne zna šta su Tantalove muke. Srećni i debeli kaže jedan časopis. Laž je taj naslov časopisa. Jer kad ujutro kreneš u svakodnevnicu a morao si obući samo što ti može- vjerujte da to nije nimalo lijep osjećaj. Ni blizu sreći. Svaka prekinuta "dijeta" koja nije dovedena do kraja je šamar samopouzdanju i nekakvo vraćanje na početak. Šta nam to nedostaje pa gomilama hrane popunjavamo prazninu? Je li to samo ono - volim da jedem, volim okus hrane.. Ili nešto više? Kažu da su suvišni kilogrami zaštita, pa se eto pitam od koga i čega li se štitim:) Nije sreća u manjem konfekcijskom broju ali nije ni u tome da tijelom daješ poruku da ne brineš o sebi. "Nekultura tijela" je izraz koji mi se urezao u vijuge kad je jedna prijateljica prokomentirala drugu djevojku. Nekulturni smo i debeli. A ne debeli i srećni. Jer nema nijedan razlog zašto bismo se još ušuškavali dodatno kako smo prihvaćeni baš takvi kakvi jesmo. Nego goli,golcati pred ogledalo i u boj sa debelom istinom. Nadahnuo me proteinski šejk.

Utorak a osjećaj kao da je petak. Standardno- cijeli život vikend čekamo, vikendu se nadamo. Makar mi,"sretnici", koji ne radimo tim danima . Ako je išta sretno u činjenici da smo izrabljeni do srži. Ala sam jutros, izgleda, ustala na krivu nogu :) Kao član neke tzv.srednje klase koja ne postoji odavno.. nešto sam se jutros zgadila sama sebi. Promocija nekog parfema..Probam, nije loš.. Tražim preporuku za sličan ovome koji sad koristim.Nudi teta isti brand,novu liniju.E on je perverzija u boci. Pakovanje srednje, 50 ml oko 180,00 KM.Ne znam šta je mučnije.. Činjenica da je tih 200,00 KM nekome iznos da preživi mjesec, dok ostatak potroši na režije i makar jedan lijek koji treba. Činjenica da sam zamalo provukla šoping karticu i jedno tri mjeseca otplaćivala tu pizdariju od mirisa. Ljuta sam jer zaslužujemo lijepe stvari. Ljuta sam jer nam je rad potplaćen. Ljuta sam jer nemam muda da odem. Ljuta sam jer ni On nema muda da odemo. Ljuta sam jer i da imamo muda ne vjerujemo u inozemne sreće. Ljuta sam jer je nekome jebeni Tresor nedostižan. Ljuta sam jer je nekome jebeni Tresor ko meni kifla u pekari. Ljuta sam jer smo živi,zdravi i uz brdo brzi a ja eto peglam zbog nekog tamo parfema. Pitat ću sad koliko je kod ovog preprodavača testera. Vi,kako ste ?

Bez patetike.Toliko nas smrti okružuje. Naravno da je sve to život ali mladi ljudi odlaze. Pa me svako malo to jednostavno primora da razmislim šta smo ono jeli ratne 92/95 .. Da li je taj stres od fijuka granata,metaka ostavio traume,rane koje sad siju rakove po našim dojkama, maternicama,plućima. Pa otresem ružne misli i krenem dalje. Danas samo dobre misli mantram, mantram i znam da se bljedilo lica zbog ovakvih misli ne vidi kad stavim jarki ruž i rumenilo. Znam da vesela odjeća, pomno birana, kao plašt zarobi sve moje strahove pa izgledam jaka i sabrana. A nisam. Živimo,trčimo,krademo vrijeme.. Čuvamo sebe za boljeg partnera, nove cipele i odjeću za neku priliku, emocije za posebne prijatelje. Postoji li to sutra ? Zato - čitam knjige i dok hodam, odjeću oblačim po osjećaju i namjeni, ne štedim se kad se dajem bližnjima. Zajebi planiranje, najgora zabluda je da imamo vremena.

Uglavnom volim taj svoj riblji identitet. Osjećajnost, empatiju.. Nisam baš fan ludih promjena raspoloženja. Ali šta je tu je. Ovu da podvučem iznenada, kad na neku 657 pruženu šansu dobijem razočarenje, i volim i ne. Evo sad sam kao poluponosna jer sam rekla jasno i glasno 'ne' opetovanim pizdarijama. Produži dalje kaže ta jaka unutrašnja ja, ona koju teško možeš povezati sa umilnom i mekanom ribicom. Pirana ili zlatna ribica, ovisno koju hraniš 😉

Našla sam mjesto za knjige u stanu. Nema veze što još nije ni omalterisan već ih vidim kako se šepure i kako rukom prelazim po naslovima. I šoljice sam kupila.Ne one velike kao za nes kafu u kojima se kafa hladi al olakšava posao domaćici :) Jok, one fine, za bosansku kafu. Dakle imamo dosad : dva jorgana, dva jastuka, dvije tave, posudu za kafu i šerpu. I dva divna prekrivača. I sve mi manje postaje bitno čime ćemo stan napuniti koliko mi je važno da bude smijeha i ljubavi. Da me trpiš ovakvu ludu makar još stotku. Ostalo ćemo pokrpiti u hodu :)

Muka mi je od plakata.Fotošopiranih,mršavih,debljih prilika raznih godina i profila. Ne znam zašto su redom nasmiješeni kad znamo da od zdravstva koje neumorno plaćamo takav osmijeh nikad nećemo imati.Dok ne izvalimo pare koje će nam posuditi neki bankar i debelo zaraditi na tome. Poznati ili anonimusi koji bi da kao n/ti po redu zavuku ručice u šuplje džepove ovog napaćenog naroda. Sa sve parolama o boljitku. Jedostavno mi je muka i dok vidim kako se kod malobrojnih javlja kritička svijest pa ispituju programe i šta ćemo novo dobiti ako zaokružimo konkretno ime na papiru. Defetizam ili ne mučninu ne mogu odagnati i samo mi odzvanja " Šareni xafsinški zidovi srama" ... jer je ovdje osjećaj sramote nepoznanica.

Isfurano ili ne jutro mi je u znaku Čole i one prastare o ne/pucanju na glavne zgoditke i davanju na kratke užitke :) Em se rimuje, em oslikava moju unutrašnjost. Kud ćeš bolje. Ima i tuge nekakve ali sam je jutros Skarletoharovski pomela, gurnula pod tepih i odlučila da ne mislim o tome. Ma nije ni tuga nego neko mirenje sa sudbinom.. Bem ti tehnologije i moderno doba koje useru svako raspoloženje i bem ti svoj nekarakter.

Mislim si nešto danas.. Kakve sam sve gadosti čula. One vrste gadosti koje ljudi jedni drugima rade, prikriju to krinkom ljubavi i kvazi emocija. Kao da to nije dovoljno na kraju obavezno kažu da je druga osoba (kojoj to rade) jaka, stijena, neprolazna.. A između jake ribe u trpećem stanju i plačipi*ke biram da budem ova druga. Ona kojoj će ugađati misleći da je krhka i da ne može podnijeti gore navedene gadosti koje ove 'jake' stoički podnose.